Preduzeća su glavni pokretači inovacija svugdje u svijetu. Međutim, naša preduzeća u cjelini malo troše na istraživanje i razvoj.Poslovni izdaci za istraživanje i razvoj u BiH iznose svega 0,07 posto BDP-a, u poređenju sa 2 posto BDP-a za Evropsku uniju i prosječno 0,32 posto za države kandidate u 2016. godini.

Inovacije su rijetko prisutne u BiH na nivou preduzeća, tek u relativno malom broju izolovanih slučajeva. Od 25 preduzeća anketiranih tokom ovog istraživanja, samo šest je imalo neku vrstu inovacije na nivou BiH, tj. samo 24% (istraživanje Agencije za statistiku BiH na uzorku od 5457 preduzeća pokazuje da 40% preduzeća ima inovativne aktivnosti, ali se podrazumijeva da su to aktivnosti na nivou firme, a ne na nivou BiH). Ta nekolicina uspješnih primjera tek ocrtavaju inovacioni potencijal BiH, a ne sistemsko korištenje spoznajnih vrijednosti ove zemlje.

Tražnja za istraživačko-razvojnim uslugama i inovacijama čini se slaba, dijelom zato što se preduzeća bore da zadrže svoju poziciju na međunarodnim tržištima, u svjetlu oštre konkurencije iz drugih zemalja. Samo 4 posto naučno-istraživačkog kadra je zaposleno u privatnom sektoru. Rijetki su i slučajevi interakcije preduzeća sa nacionalnim naučno-istraživačkim sistemom. Anketa koju smo sproveli govori da preduzeća nemaju skoro nikakvu podršku javnog sektora, a prema istraživanjima Agencije za statistiku BiH, manje od 2 posto preduzeća razvija nove tehnologije u saradnji sa državnim naučno-istraživačkim institucijama, jedan dio razvija nove tehnologije interno (34 posto), u saradnji sa drugim preduzećima (19 posto) ili sa stranim stručnjacima (33 posto), ili do njih dolazi putem licenci (10 posto). Većina preduzeća koja smo anketirali nalazi se u poziciji koja nije najpovoljnija za inoviranje proizvoda i usluga. Naime, značajan dio njih nalazi se relativno nisko u lancima vrijednosti tako da oni proizvode dijelove i komponente koje koriste njihovi partneri iz inostranstva za kreiranje finalnih proizvoda (čak i proizvođači namještaja proizvode gotov proizvod, ali ga vrlo često prodaju inostranom partneru koji ga plasira na tržište kao svoj proizvod, pod svojim brendom).

 Većina preduzeća je širila kapacitete, dakle uvodili su nove mašine u proizvodnju, i radila na unapređenju procesa proizvodnje, te obučavala radnike. Međutim, to ne možemo smatrati inovacijom jer je to inovacija na nivou firme, a to nije nešto što se prvi put pojavljuje u BiH.

Sve ove promjene koje su firme obavljale uglavnom su nastale na bazi zahtjeva kupaca i u pogledu kvantiteta, dakle, proširenja narudžbi, i u pogledu podizanja kvaliteta.

Neke od firmi rade osvajanje pojedinih proizvoda zato što je kupac tražio da se takva pozicija osvoji i proširi ponuda, a nekad je to bio zahtjev da se podigne kvalitet proizvoda, uvođenjem naprednije tehnologije.

Što se tiče samog izvođenja unapređenja, najčešće to rade sami, ponekad i uz eksternu pomoć stručnjaka iz regije i iz inostranstva. Problem u izvođenju tehnoloških promjena je najčešće nedostatak raspoložive stručne pomoći firmama. Što se tiče finansiranja unapređenja proizvodnje, firme to rade uglavnom iz svojih sredstava ili iz kredita i uz podršku stranih partnera, dok su neki od njih bili i korisnici grantova međunarodnih projekata.

Posebno je naglašeno da je pomoć od javnog sektora jako mala. Preduzeća naglašavaju da je finansijska pomoć relativno mala, a da je stručna pomoć koju pružaju javne institucije nedovoljna i neadekvatna. Mišljenje ljudi iz preduzeća anketiranih u ovom istraživanju jeste da državne naučno-istraživačke institucije daju malo rezultata od privredne važnosti (što je u suprotnosti sa njihovom pozitivnom ocjenom pojedinih naučnika, koje preduzeća često angažuju kod primjene novih tehnologija).

Tome u prilog govori i činjenica da se prosječna produktivnost naših naučnika (broj članaka objavljenih u naučnim časopisima na hiljadu stanovnika u BiH je 0,19) kreće od jedne petine do jedne desetine prosjeka za visokorazvijene zemlje. Što se tiče patenata, prosjek visokorazvijenih zemalja je oko 200 patenata na milion stanovnika, dok je prosjek u BiH 1,67 patenata na milion stanovnika. Gotovo potpuna nepovezanost naučno-istraživačke i poslovne zajednice, dodatno otežana slabom tražnjom za inovacijama od strane preduzeća, ne ukazuje na svijetlu budućnost naših inovacionih dostignuća i konkurentnosti.

Posebno se mora naglasiti problem koji firme ističu kao trenutno najveći, a to je nedostatak radne snage i, pogotovo, stručnog kadra. Ovaj problem poprima razmjere u kojima ne samo da se ugrožava konkurentnost i inovativnost preduzeća, već, ponekad, i njihov opstanak.

Izvor:

Sektorska studija o inovativnim kapacitetima i potencijalima firmi EU4Business Implementacija IPA 2016 – Podrška u sektoru konkurentnosti i inovativnosti –

Akcija “Strategije lokalnog razvoja”